Blagaj i Buna: Savršeni zagrljaj historije i prirode

Ukoliko pitate domaće ili inozemne turiste koji lokalitet im je najljepši u Bosni i Hercegovini, dobit ćete mnogo različitih odgovora, a jedan od njih će zasigurno biti Blagaj i rijeka Buna – mjesto koje na malom prostoru spaja nevjerovatne prirodne fenomene unikatne ljepote sa objektima od izuzetnog kulturnohistorijskog značaja.

Stari grad Blagaj, poznat i kao Stjepan-grad, predstavlja utvrdu smještenu na kraškoj stijeni visokoj 310 metara iznad vrela Bune. Arheološka ispitivanja govore da se radi o utvrđenju koje su prvobitno izgradili Iliri, a zatim ga u šestom stoljeću dogradili Rimljani. 1326. godine ga je Stjepan II Kotromanić prvi put uključio u granice srednjevjekovne bosanske države, da bi kasnije bio jedno od sjedišta Stjepana Vukčića Kosače, postavši tako na simbolički način srce Hercegovine. Osmanlije su u njemu boravile od 1465. do 1835. godine, dodatno ojačavši utvrdu svojim graditeljskim umijećem i dostignućima.

Danas se do ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine može doći automobilom, a od parkinga do same utvrde vodi uređena staza u vidu serpentine dugačka oko 900 metara. Zidine Starog grada Blagaja visoke su i do 14 metara, dok debljina vanjskih zidina iznosi i do dva metra. Sa njih se pruža veličanstven pogled na dolinu rijeke Bune. Na lijepom sunčanom danu, kakvih je u ovom dijelu (Bosne i) Hercegovine mnogo, itekako vrijedi uspeti se do Stjepan-grada, uživati u suncu, tišini i pogledu na dolinu hercegovačke ljepotice.

Neposredno uz samo Vrelo Bune, nalazi se drugi veoma značajni kulturnohistorijski objekt ovog kraja i zasigurno najprepoznatljiviji – Tekija u Blagaju. Njen nastanak se vezuje uz ime čuvenog osmanskog derviša Sarija Saltuka, za kojeg se vjeruje da je prvi donio islam u Bosnu još daleke 1290. godine, više od jednog i po stoljeća prije nego je sultan Mehmed II Fatih osvojio Bosnu. U skladu sa Saltukovim testamentom, izgrađeno je ukupno 28 njegovih turbeta (mauzoleja) u sedam tada neislamskih zemalja, a u jednom od njih je pohranjeno njegovo tijelo. Prema nekim legendama, ono je ukopano baš u Blagaju u sklopu čuvene Tekije.

Tekija je kroz stoljeća više puta oštećena usljed odrona kamenja sa stjenovitog uzvišenja podno kojeg se nalazi i na čijem vrhu je smješten Stari grad Blagaj. No svaki put je obnavljana i dan-danas plijeni pažnju svojom vanjskom i unutarnjom ljepotom. Njen vanjski izgled savršeno se uklapa u jedinstveni prirodni ambijent s kojim se stopila poput stabala koja izrastaju iz stijena iznad nje, dok unutrašnjost predstavlja zapis o jednom vremenu u kojem su se srodili prekrasni bosanski detalji poput ćilima, divana ili sinije (niski stol za ručavanje) sa mirom sakralnog objekta, što tekija po svojoj funkciji zapravo i jeste. Lokacija Tekije je takva da je vjerniku i jedan pogled kroz prozor dovoljan podsjetnik na to kako mora biti zahvalan Stvoritelju na svim blagodatima koje su date ljudima. Njena ljepota je podjednako hrana za dušu i oči, mjesto na kojem se u našem sjećanju trajno urezuju prizori ambijetalne ljepote i osjećanja unutrašnjeg mira.

Uz samu Tekiju nalazi se Vrelo Bune. Moglo bi se reći da je popularnost ovog mjesta obrnuto proporcionalna dužini rijeke od svega devet kilometara. Koliko god je rijeka svojom dužinom kratka, toliko je fascinacija njome među domaćim i stranim turistima velika. Buna inače predstavlja najveći kraški izvor pitke vode u Evropi, sa protokom od nevjerovatnih 43 m³ u sekundi. Vrelo se nalazi unutar pećine, koja zapravo još nikada nije potpuno istražena, a u njenom istraživanju su do sada najdalje otišli francuski ronioci, utvrdivši dubinu izvora unutar pećine od najmanje 30 metara. Prelijepa plava boja vode unutar pećine jedna je od najljepših nijansi bilo koje boje koju ćete ikada u životu vidjeti. Posjeta samoj pećini na gumenim čamcima dostupna je tokom toplijih mjeseci i predstavlja iskustvo kakvo ne smijete propustiti, pogotovo imajući u vidu cijenu od svega četiri KM po osobi!

Uz izvor rijeke nalazi se niz restorana s velikim baštama čiji hlad posjetioci ovog mjesta naročito cijene u ljetnim mjesecima. Mjesta su to gdje pored osvježavajućeg hladnog pića okrepljenje treba potražiti u svježe ulovljenoj riječnoj pastrmki po kojoj je ovaj kraj nadaleko poznat. Do Tekije, Vrela Bune i pratećih ugostiteljskih objekata lahko je doći automobilom, uz povoljnu cjelodnevnu cijenu parkinga od četiri KM.

Svega devet kilometara nizvodno, ova magična rijeka koja je stoljećima bila inspiracija dervišima blagajske Tekije, ali i mnogim umjetnicima poput slikara ili fotografa, završava svoj put uljevajući se u poznatiju hercegovačku ljepoticu Neretvu na području Bunskog kanala. Fenomen Bune ni na ovom mjestu nije ništa manje poseban od njenog izvora. Buna se, naime, sa sedrenih stijena dugačkih više stotina metara bukvalno spušta u Neretvu u vidu malih slapova i odatle nastavlja svoj put ka Jadranskom moru. Ovaj spomenik prirode naročito je lijep u vrijeme kada je nivo Bune visok, a širina Neretve smanjena i kada se učini da bez tirkizne Bune ne bi bilo ni smaragdne Neretve. Do ovog lokaliteta ćete doći ukoliko se vozeći iz smjera Mostara ka Čapljini nakon raskrsnice prema Stocu isključite na prvom izlazu s desne strane.

Iako su mnogi Bosanci i Hercegovci ovo mjesto posjetili mnogo puta, ono im jednostavno ne može dosaditi jer Blagaju i Buni se zbog njihove rajske ljepote i mira svi uvijek rado vraćaju, uključujući i inozemne turiste u potrazi za jedinstvenim prizorima prirode začinjenih daškom srednjevjekovne Bosne i duhom orijenta kakve na cijelom svijetu nude samo Blagaj i Buna, a naročito je lijepo tokom sunčanih proljetnih i jesenjih mjeseci, zbog prijatnih temperatura i činjenice da je u tim periodima godine gužva na ovom mjestu manja.